Ono što je Hyde Park i Speakers’ Corner za London, to je «plac» za Gologoricu. Tu se razmatrala i analizirala svjetska politika, bez straha da ćete zbog svojih stavova završiti u katafiću. Ako ste pažljivo slušali, a meni je soba bila odmah iznad, mogli ste saznati kakve šanse ima Ronald Reagan u predsjedničkoj utrci te zašto su izbili nemiri na Kosovu. Naravno da se uvijek povlačila i paralela s događajima iz prošlosti, a iz prve ruke se moglo saznati i kako je Montgomery potukao Rommela kod El Alameina ili kako su proživljavali logoraši u Dachau.
Većina njih, koji bi pješke ili na magarcu krenuli u polje, stala bi nakratko na placu i izmijenili najnovije vijesti, a čim bi završio jutarnji časoslov pridružio bi se i velečasni (plovan).
Ove su slike s početka osamdesetih godina, a na slikama su: Zvane Jeletov (Ivan Stojšić), na tovaru, Benjamin Rabar, također na tovaru, Danilo Ivić (okrenut leđima) i barba Pepi Toninat (Josip Šestan), s leđa. Skroz lijevo je vlč. Ivan Buršić (u dijalektu smo govorili «plovan» ili «gospodin»), koji je jednog jutra donio «breaking news», kako se u jednom hercegovačkom selu «dici prikazala Majka Bojža».
Eto, tako je to bilo početkom osamdesetih. Tih ljudi više nema, a nema više ni tovara u Gologorici, pa se lijepo prisjetiti na te minule godine.
