U četvrtak, 11. studenog, na dan sv. Martina, u Zagrebu je preminula Mirjam (Berislava) Grabovac. Tu tužnu vijest javio mi je naš zajednički prijatelj vlč. Filip Lucić. Mirjam je rođena 1965. godine u Mostaru. U drugoj polovici osamdesetih godina prošlog stoljeća družili smo se i surađivali u Listu mladih MI u Zagrebu. Neka se moji kolege ne uvrijede, ali tih je godina list MI bio na vrhuncu po kreativnosti i domoljubnom naboju. Bile su to godine uoči demokratskih promjena. Svakako da smo i mi, okupljeni u tom listu dali određeni doprinos.
Mirjam je bila dobra duša našeg uredništva, ali i cijele Zajednice MI. Svojim mostarskim humorom, lijepim glasom i gitarom mnoga je naša jednostavna druženja pretvorila u grandiozne večeri. Bilo je i ozbiljnih trenutaka, kao npr. kad bi srijedom navečer u trošnoj kućici na Kaptolu 23, na sastanku uredništva, razmišljali kako namaknuti sredstva za tiskanje sljedećeg broja. Ta neimaština, vječita improvizacija i žongliranje oskudnim sredstvima bila su dragocjena iskustva za njen kasniji život. Daleko veselije bilo bi subotom navečer. Poslije studentske mise u crkvi sv. Katarine redovito bi organizirali neko druženje. Ako nije bilo moguće negdje drugdje, dobro je bilo i u skučenom «uredništvu». Znalo se tu natiskati preko pedeset duša, pristiglih iz svih krajeva Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine, pa do Vojvodine. Tu je bila atmosfera kakvu današnje generacije mladih mogu samo sanjati.
Kad je početkom devedesetih ušla u samostan i uzela ime Berislava, vrlo brzo je postala ravnateljica Ženske opće gimnazija Družbe sestara milosrdnica u Frankopanskoj. Kasnijih godina je njena kreativnost došla do izražaja i u dvorcu Lužnica kod Zaprešića gdje je Duhovno-obrazovni centar Marijin dvor pretvorila u turističku atrakciju bogatog duhovnog sadržaja. Za taj angažman je dobila priznanja brojnih turističkih organizacija. I u kasnijim etapama svog (prekratkog) života imala je samo jedan cilj – pratiti mlade ljude u njihovom zdravom, kršćanskom odrastanju i omogućiti im kvalitetno obrazovanje. U tom poslanju njen se duh nikad nije umorio, ali ova pošast koja hara svijetom bila je jača od njenog izmorenog tijela.
Draga Mirjam, hvala ti za svaki osmijeh i tvoj neumorni optimizam u teškim vremenima. Hvala ti za svaku pjesmu, za «Eminu» i «Bokeljsku noć»… Hvala ti za tisuće mladih ljudi kojima si pomogla da odrastu i postanu odgovorni roditelji. Hvala ti što si bila uz Venku i mene kad smo učili prve korake i što si nas ispratila na naše putovanje. Ostat ćeš uvijek u našim srcima.
Neka te dobri Bog, kojemu si čitav život služila, nagradi životom vječnim.
Pokoj vječni daruj joj, Gospodine!
