Vladimir Prelog rodio se 23. srpnja 1906. u Sarajevu gdje mu je otac, povjesničar Milan Prelog, radio kao profesor, a 1915. s obitelji se vratio u Zagreb gdje je 1924. maturirao. Za kemiju se počeo zanimati u trećem razredu srednje škole koju je pohađao u Osijeku te je već s 16 godina objavio prvi znanstveni rad. Studirao je kemiju u Pragu gdje je 1929. doktorirao i radio u kemijskom laboratoriju do 1935. kad se vratio u Zagreb i postao docent na Tehničkom fakultetu. Bio je i suradnik tvornice farmaceutskih proizvoda Kaštel (danas Pliva) gdje je uredio istraživački laboratorij koji se poslije razvio u Plivin istraživački institut. Prelog se u svojem radu orijentirao na organsku sintetsku kemiju, tragajući za novim spojevima koji bi ponajprije bili temelj za proizvodnju lijekova, bojila i drugih proizvoda. Ubrzo je s mlađim suradnicima i studentima započeo istraživanje kemije kinina i srodnih spojeva te proizvodnju streptazola, jednog od prvih komercijalnih sulfonilamida. Prvi je sa svojim doktorandom Rativojem Seiwerthom sintetizirao adamantan, ugljikovodik vrlo stabilne policikličke strukture. U sedam godina djelovanja u Zagrebu Prelogova je radna skupina objavila čak 48 znanstvenih radova. Rezultati tih istraživanja učinili su zagrebačku organsku kemiju poznatom u svijetu.
Nakon izbijanja Drugog svjetskog rata Prelog 1941. odlazi u Švicarsku i postaje predavač na Saveznoj tehničkoj visokoj školi (ETH) u Zürichu gdje blisko surađuje s hrvatskim kemičarom Lavoslavom Ružičkom, dobitnikom Nobelove nagrade za kemiju 1939. kojeg 1957. nasljeđuje na čelu Laboratorija za organsku kemiju. Glavno područje Prelogova rada bila je stereokemija, odnosno istraživanje prostornog rasporeda atoma u molekuli, te utjecaj tog rasporeda na fizikalna i kemijska svojstva molekule.
Vladimir Prelog umro je u Zürichu 7. siječnja 1998.(iz arhiva hrvati.ch)
