– Bolje jedemo sad kad su mama i seka na feriju. – kaže meni kći, onako, kao fol, kroz šalu.
– Aaaa čuuuj, nije da se hvalim… – znam ja dobro da u svakoj «šali» ima i pola istine.
Ponudila se, kao ona će nešto spremiti.
– Neka ćeri, ja ću – brzo ju preduhitrim – ti dolaziš umorna iz Züricha.
Nije da ju žalim, ali ona je veganka, a ja od te «hrane za tiće» ostanem gladan. Ovako ona jede krumpir i salatu, a ja ribu. Vuk sit i ovce na broju.