Bijah neki dan u Interlakenu. To je tradicionalno ljetovalište u planinskom Bernskom Oberlandu i leži u uskoj, dugoj dolini između smaragdnozelenih jezera (Thunersee i Brienzersee). Rijeka Aare, koja teče kroz grad, s obje je obale obrubljena starim drvenim kućama i parkovima. U okolnim planinama s gustim šumama, alpskim livadama i glečerima nalaze se brojne pješačke i skijaške staze. Ukratko, cijela je regija protkana turizmom i živi dobrim dijelom od ove djelatnosti.
Ta dolina, ali i cijela regija godinama je uporište reformacije. Čak su i nekad značajni protestantski gradovi kao npr. Zürich i Ženeva polako izgubili te atribute, ponajviše zbog priliva katoličkih gastarbajtera, ali Bern, a posebno Oberland je i dalje ostao «reformiert». Veli mi jedan dobar poznavalac da je domaće stanovništvo šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća radije prihvaćalo pravoslavne Srbe nego Hrvate katolike, samo da se ne bi narušila ravnoteža i konfesionalna nadmoć evangelika. Unatoč tomu, naselilo se dosta naših ljudi u toj dolini. Po nekim procjenama ima tu između 1500 i 2000 duša. Uglavnom su zaposleni u turističkim objektima, ali i u zdravstvu, industriji, građevinarstvu pa i poljoprivredi.
Sv. mise na hrvatskom jeziku slave se u tri mjesta: Interlaken, Thun i Meiringen. Zanimljivo je da se katolička crkva sv. Duha (Heiliggeist), koju koriste i naši vjernici, gotovo naslanja na protestantsku (evangeličko-reformiranu), što pokazuje da je suživot moguć. Valjda će to jednom shvatiti i u našim krajevima. Čak su se neko vrijeme katolička bogoslužja odvijala u toj protestanskoj crkvi, dok početkom prošlog stoljeća nije bila završena ova neogotička crkva sv. Duha. Možda je zanimljivo spomenuti da je prije desetak dana u Ženevi prvi put nakon gotovo 500 godina održana katolička misa u katedrali St.Pierre, koja je od 1535. godine uporište protestantizma. Kažu da je nazočilo oko 1500 vjernika.
