Sjedosmo u Asconi da popijemo kavu.
– Ovo me podsjeća na rodnu Istru – kažem ja kolegi – kao da smo u Rovinju.
– Misliš jezero-more, arhitektura i to?
– Ma ne – kažem ja – trećina konobara govori srpski, trećina albanski, a trećina nešto natuca talijanski i tvrde kako su «domaći».
Morao sam ga dobro prasnuti po leđima, da se ne uguši od smijeha.