Radismo neku kampanju u Rheinfeldenu, pa svratih u Basel. Prije sam zalazio češće, pogotovu dok je prof. dr. Žarko Dolinar bio živ. Znali smo sjediti na Münsterplatzu i uz kavu pričati o Paracelsusu ili Erazmusu Roterdamskom. Njih trojica, Žarkec i oni, predavali su na Sveučilištu u Baselu, jednom od najstarijih u Europi (osnovano 1460. godine).
– Ova materijalna kultura, ovo bogatstvo, život na tromeđi i činjenica da si za 5 minuta u Njemačkoj ili Francuskoj, čini Basel najboljim mjestom na svijetu. – znao je govoriti Dolinar. I nije bio daleko od istine, uz Zürich i Ženevu, Basel se redovito svrstava među deset gradova s najvišom kvalitetom života u svijetu.
Zadnji dani «babljeg ljeta». Prekrasan dan. Pijem kavu na istom mjestu i promatram brojne turiste, uglavnom Amerikance i Japance. Žure za vodičem u želji da saznaju što više. Čujem kako priča grupi Amerikanaca (vjerojatno židovske vjere) kako je upravo u Baselu 1897. godine Theodor Herzl vodio prvi cionistički kongres, što je kasnije rezultiralo stvaranjem države Izrael.
Šećem popločanim trgom prema Münsteru, bazelskoj «katedrali», koja se nasadila na «koljenu» ponad rijeke Rajne. Prije više od 450 godina ovim trgom je, najprije kao student, a kasnije i kao ugledni teolog, šetao i moj «zemo» Matija Vlačić Ilirik, istarski protestantski teolog, crkveni povjesničar i filozof. Školovao se i djelovao diljem napredne Europe, ali je uvijek ostao vezan za Basel. Tu je i uredio monumentalno djelo «Crkvena povijest» (1559. – 1574.), gdje u 12 svezaka kritički preispituje povijest kršćanstva do 13. stoljeća.
Može se reći i ovako: u «katoličkoj Hrvatskoj» njegovo je djelo minorizirano, ali je u «protestantskoj Europi» ostavio značajan trag. Takvi smo mi Istrani, nema nas puno u Švicarskoj, ali ostavljamo trag! U njegovom rodnom Labinu jednu su kuću u starom gradu oslikali njegovim likom s jedne stare grafike (vidi priloženu sliku).
Vjerojatno se i Matija Vlačić divio grandioznom Münsteru, kad je gledao visoke svodove, kako miruju na čvrstim romaničkim stupovima. Već skoro tisuću godina stoji tu. Okružen kurijama, samostanskim zgradama i patricijskim palačama, čini povijesno središte grada. Jedna od skulptura na čelu crkve prikazuje sv. Martina, sveca koji mačem reže svoj plašt i daje jedan dio siromahu. Omiljeni svetac i pok. Žarka Dolinara (podravsko Martinje i ispijanje «bruderšafta»).
Svaka čast Zürichu, ali Basel se smatra kulturnom prijestolnicom Švicarske. Bezbroj muzeja i široki spektar kulturnih aktivnosti, Basel čini jednim od najvećih kulturnih središta u Europi. Na spomenutom sveučilištu tijekom stoljeća poučavali su i istraživali, između ostalih, Erazmus Roterdamski, Paracelsus, Daniel Bernoulli, Leonhard Euler, Friedrich Nietzsche, Karl Jaspers i brojni nobelovci.
Gradski Kunstmuseum (vidi sliku) izlaže ono što se općenito smatra najvažnijom javnom umjetničkom zbirkom u Švicarskoj. Dok sam bio mlađi i pratio umjetničke trendove, redovito sam posjećivao i Art Basel, najveći međunarodni (komercijalni) sajam umjetnosti.
Basel je i vodeće svjetsko središte kemijske i farmaceutske industrije te bankarsko središte. Dvije farmaceutske tvrtke Novartis i Hoffmann-La Roche, kao i Banka za međunarodna poravnanja imaju svoje globalno sjedište u Baselu. Nove poslovne zgrade daju ovom drevnom gradu nove vizure. Uz to, prekrasan pogled prema Rajni, s jednim od najstarijih mostova na rijeci, poznatom hotelu Les trois rois (Tri kralja) i brojnim spomenicima jednostavno obara s nogu.
Spustih se do središnjeg trga (Marktplatz) s grandioznom gradskom vijećnicom. U atriju mi je zapeo za oko simpatičan natpis: – Wo Einigkeit ist, da wohnet Gott (Gdje je jedinstvo (sloga), tu prebiva Bog). Naš je Stjepan Radić to malo pojednostavio: – Vjera u Boga i seljačka sloga!
Htjedoh objaviti samo par slika i napisati par riječi, ali me «povuklo». Ionako kiša lije cijelu večer. Ispričavam se ako sam vam oduzeo puno vremena, ali možda ste saznali nešto što niste znali. Iz prve ruke. (Ivan Ivić)
[rl_gallery id="11532"]