Moj uvaženi Istranin Mario Viscovich podsjetio me danas na velikog istarskog slikara Josipa Crnoborija. Naime, Mario će u petak 13. siječnja u 18 sati Banjolama (rodno mjesto slikara Crnoborija) promovirati svoju zbirku pjesama na labinskom dijalektu «Ca son doma? Ca son ća?». Knjiga je ilustrirana slikama Josipa Crnoborija, kojeg je Mario dobro poznavao, za vrijeme slikarovih emigrantskih dana u Americi.
Prije točno pet godina bio sam na hrvatskoj misi u velebnoj crkvi na Manhattnu, New York. Poslije mise družio sam se našim ljudima u crkvenoj dvorani. Kao dobar poznavaoc umjetnosti, odmah sam prepoznao Crnoborijevu sliku. Ugrađena je u zid, ponajprije zaslugom i samog Maria, koji je napravio projekt obnove ove dvorane. Slika ima božićni motiv, prikazuje Hrvate iz svih krajeva kako prinose darove novorođenom Isusu.
Nedavno mi je provincijal hercegovačkih franjevaca fra Jozo Grbeš u Bernu rekao kako se puno Crnoborijevih djela nalazi u Hrvatskoj franjevačkoj kustodiji u Chicagu. Fra Jozo je dobro poznavao Crnoborija, koji je rado navraćao u kustodiju.
Inače, izradio je i portret operne dive Milke Trnine za Metropolitan Operu. Nakon dugo vremena u emigraciji Crnobori se vratio u Hrvatsku 1999. godine. Tad mu je priređena velika izložba u Klovićevim dvorima. Umro je u Zagrebu 2005. u dobi od 98 godina. Jedna slika Josipa Crnoborija nalazi se i u rezidenciji Veleposlastva RH u Bernu.
Ponovit ću citat koji sam na ovoj platformi već jednom koristio (za Matiju Vlačića Ilirika): nas Istrana u dijaspori nema puno, ali ostavljamo trag.
