Bome, mi u Schaffhausenu ne dočekasmo snijega ove zime. Kako čujem, neko je gnjilo vrijeme i u domaji. Tuže se proizvođači kako im propadaju pršuti. A di neće, kad nema ni bure ni zime. Prije je kod nas u Schaffhausenu znalo zabijeliti i u studenom. Ja bih tada brže-bolje znao napraviti par skica, par fotografija, i pripremiti se za zimu. Izbacivao sam akvarele i crteže kao na traci. Bile su tada u Schafhausenu tri «galerije», bolje rečeno tri radionice, koje su se bavile uokvirivanjem slika. Jedna je bila na Platzu, odnosno Karstgässchen, druga je bila u Neustadtu, a treća u Vordergasse, kod Tellenbrunnen. Danas više nema nijedne, što je znak da se ovaj «métier» više ne isplati. Prije tridesetak godina ljudi bi znali kupiti kakvu sliku i objestiti je na zid. Danas ljudi odu u Ikeu i kupe neku fotografiju New Yorka na platnu i to metnu na zid, iznad «sideboarda», lijevo od televizora. Time je pitanje uređenja interijera riješeno.
Ja sam bio u odličnom kontaktu sa sva tri «galerista». Povremeno su uokvrivali neke moje slike kad sam imao izložbu (vidi moje prethodne postove) ili ako bi netko naručio neku sliku. Kroz priču javila se ideja da im ostavim par slika, koji će oni ponuditi za prodaju. Išlo je to dobro. Znao sam u mapi odnijeti i po dvadesetak crteža mjesečno.
Ja sam se u životu uvijek trudio učiti od najboljih! Tako sam od Miše Kovača naučio ovo: – Ja izbjegavam televiziju, jer netko me voli, netko me ne voli, a na koncert dođu samo oni koji me vole!
Po uzoru na velikog barda «lakih nota» i ja sam izbjegavao izložbe u visokorangiranim galerijama (npr. konzulatu), jer bi netko mislio da se namećem. Radije sam moje slike ponudio u spomenutim radionicama, gdje su zalazili samo oni koji me «vole», tj. koji su trebali neku sliku, a da uopće ne znaju tko je autor. Ako ti se slika sviđa, uzmi brate, ako ti se ne sviđa ostavi! Davno sam prestao prodavati (ili poklanjati) slike na nekoj svojoj izložbi. Nitko nije prorok u svom selu! O tome ću jednom napisati jedan post.
Za nekog se umjetnika zna reći da je bio plodan hrvatski umjetnik, tj. da je njegovo stvaralaštvo, u nekom vremeskom razdoblju, bilo više ili manje plodonosno. U mom stvaralaštvu je NAJPLODNIJA faza bila ona devedesetih godina prošlog stoljeća. Naime, tada nam se rodilo četvero djece. Doduše, najmlađa je rođena na prijelazu stoljeća, ali ako se računa da život počinje od začeća…I u likovnom stvaralaštvu sam bio plodan. Poslije posla, skoro svaku bi večer sjeo za crtaći stol i izbacio neki mali akvarel. Bilo je nekoliko slobodnih stanova u našoj zgradi, a kako je moja žena bila «Hauswart» i imala ključeve, godinama sam koristio neki prazan stan kao atelje. Obložiš pod kartonom, baciš jedan stol i jedan mali štafelaj i to je to.
Kod spomenutih «galerista» sam mogao predati samo dva motiva: stari grad Schaffhausen i poznatu prirodnu atrakciju, slapove rijeke Rajne (Rheinfall). Ta dva motiva se uvijek moglo prodati. Kod Schaffhausena su mi najbolje išli motivi Schaffhausena pod snijegom ili pogled na kulu Munot i rijeku Rajnu. Izradio sam stotine akvarela Schaffhausena. Znam «pod prstima» svaku kuću u starom gradu, bolje nego moj pajdaš Caro, koji je zadužen za zaštitu spomeničke baštine. Kad me drugi put sretnete, dajte mi komad papira i olovku, zbrljat ću vam vizuru ovog prekrasnog grada za 5 minuta.
Kakve su to bile slike? Bili su to mali akvareli, najčešće oko formata A4, koji bi ja zgotovio za par sati. Takav se uokvireni crtež (tada) prodavao oko pet stoja. Stotka bi išla za okvir, stotka prodavatelju, a ja bih dobio oko tri stotine franaka. Imao sam i većih akvarela, npr. 40×60 cm, kao ovih par priloženih slika, tada je cijena bila veća. Bio je to solidan «dodatak» mjesečnoj plaći. Ukratko, te slike ne treba gledati kao neka umjetnička djela, već više kao neki «suvenir», neki sitni poklon za vjenčanje, za rođendan prijatelju, odlazak u penziju itd…
Većinu tih akvarela uopće nisam ni potpisivao. I ja sam to smatrao kao «proizvod». Jedan me «galerist» ipak nagovorio da potpisujem, ali da koristim neki pseudonim, Ivić nije baš bilo «in». «Anglosaksonizirao» sam svoje ime i dosta slika potpisao kao – John Johnson! Ne volim se hvaliti 🙂 ali mislim da je preko toga «kanala» otišlo više stotina akvarela. O tome nitko nema pojma, niti je to ikad negdje objavljeno.
Ovo sam skoro i zaboravio, prošlo je od tada 25 godina, ali ove sam zime bio u jednom stanu u «Altstadtu». Javio sam se na neki oglas i došao kupiti jedan fotoaparat (imam ogromnu kolekciju analognih fotoaparata). Na zidu dnevnog boravka visio je jedan poznati motiv – Schaffhausen pod snijegom. U desnom donjem uglu bio je potpisan – John Johnson.
– Lijepa slika! – rekao sam starijem gospodinu.
– O da, i draga uspomena – odgovorio je on sa sjetom u očima – poklonili su mi kolege s posla za pedeseti rođendan.
– Šafausen je MALU grad! – znao je govoriti jedan moj poznanik, Albanac s Kosova. Ovaj primjer gore potvrđuje da je paklenski bio u pravu.
Sredinom devedesetih promijenio sam posao i svaki sam dan putovao u Zürich. Kasno bih dolazio doma, umoran, nije bilo više volje za crtanjem, a i došle su nove tehnologije, koje su pružale potpuno nove dimenzije u vizualnom izražavanju. Danas žalim što nisam sačuvao više reprodukcija ovih akvarela. Svega nekoliko fotografija. Reprodukcija motiva iz Hrvatske (Istra, Dalmacija, Zagreb…) imam nešto više, no, to ću objaviti u jednom drugom postu.
Valja reći i ovo – tada je i fotografiranje bilo skupo. Nije bilo digitalnih foto-aparata (ili mobitela), već se fotografiralo na film, a izrada slika nije baš bila jeftina. I sama kvaliteta reprodukcije nije dobra (kao danas). S druge strane, nisam tada o tome ni razmišljao, tj., nisam ni sanjao da će jednog dana postojati «fejs», gdje će ljudi objavljivati svakakve gluposti. Nisu gluposti? Pa pogledajte koliko ste vremena izgubili čitajući ovo. Mogli ste za to vrijeme oguliti krumpir ili počistiti stan. Vremena se mijenjaju.
P.S. Tko želi čuti spomenutu izjavu legendarnog Miše, a i druge bisere, može pogledati moj videozapis iz 2017.. Tu Mišo kaže da je portal hrvati.ch najkvalitetniji portal u dijaspori!
https://youtu.be/HMnk4e1iHfw
